i određujem da ću ići tempom od 5 min / km. U drugoj polovici drugog kruga počinjem dostizati prve spore trkače. S lakoćom prolazim pored njih. Zadnja dva kilometra imam frontalni vjetar, a već osjećam i umor. Tempo malo pada. Drugi krug završavam za 35:21,

u tempu treninga, a to je relativno lagano. Završnica plivanja prolazi ispod mosta. Vrlo interesantno za gledatelje. Prolazim pored stupa od mosta i kako sam ušao u njegovu sjenu i pored njega, bilo mi je malo nelagodno, no nastavio sam pratiti plivača

divna stvar, dok ima resursa i prostora, ali kad je gužva, uvijek se nađe neki kriterij po kojem nećemo nekoga voljeti. Prolazim pored bazena, promatram ljude, gledam što sve ima u ovoj građevini i vidim da je vanjski bazen otvoren. Bazen je prazan.

teškim željeznim pločama. Nikad nisam okusila vodu iz tih bunara, niti znam je li i danas pitka. Ali, uvijek kad prolazim pored njih, pogled mi pada na teške željezne poklopce. Čine mi se Pandorinim kutijama, svaka s različitim sadržajem. Na

A mene boli briga jer mi je već dosta gledati stvari kao npr. danas vozimi Moslavačkom prvi u koloni od 3 automobila i prolazim pored križem označenih mjesta (ulazi u dvorišta). Oba automobila iza mene uredno parkiraju na ta ZABRANJENA mjesta dok ja

sa svojim psom sakrivati jer nekom moj pas "smeta ". Pa sakrijavajte se vi sa vasom problematicnom djecom... Neki dan prolazim pored jednog parkica i tamo se djeca igraju i 2 curice potrcale da pomaze mog psa i mame su odmah graknule da ne diraju psa i to je

mrtvo, ili spava, il ' ga boli briga, il ' je bolesno. Ta mnogoznačna poza za oči mnogih je premučna. Nastavljam hodati, prolazim pored tijela koje nepomično leži na podu i osjećam da grada u pravom smislu te riječi zapravo i nema.

si ga njima. "Pa kako nemaš novaca za mobitel? Kako možeš biti takav sroljo i nemati mobitel? Samo papci ga nemaju ". Kad prolazim pored neke osnovne škole, često čujem svakojake stvari, čak i ovakve. No, najviše ih čujem na poslu, gdje roditelji dolaze

pitanju, duga priča.: zubo: Nema šanse da se više ponovi: rofl: prolazim pored nekog djedice kojeg nikad u životu nisam vidjela... odjednom on viće za mnom "a vi mene ne bi pozdravili "... ja se

, što je 0,8 % više nego u lipnju prošle godine. Pročitaj više prolazim pored mnoštva grobova, nečijih milih i dragih, i još u listopadu gledam aranžmane s uskrsnim zečićima, a ponegdje s božićnim

i tri put, palim prave svijeće u staklenim lampašima (na mom groblju ne kradu) i tako cijele godine. Cijele godine prolazim pored mnoštva grobova, nečijih milih i dragih, i još u listopadu gledam aranžmane s uskrsnim zečićima, a ponegdje s božićnim

mala bića, usamljena, sa problemima za koje nitko ne zna.. Jer kako objasniti..? Kako razumjeti bol..? I shvatim kako prolazim pored nekih ljudi i ni ne osjetim koliko toga nose u svojoj dubini.. Koliko patnje se skriva iz širokog osmijeha

djece ubojica. Ova nova je shvatila poruku i pliva nizvodno na ugodnom položaju, daleko od djece i stvarnosti. Prolazim pored privatne škole u Amruševoj i čujem baalvicu s čikom u čubama kako cvili svojim još nerazvijenim glasom sad smo

), opet sjeda, opet tugaljivo piljenje, opet žicanje dizanja u naručje, malo durenja i ja sam već prilično na knapić. Prolazim pored malenkosti, uzimam jaknu (opet velike oči), uzimam trobu, ključeve, govorim o korelaciji nemanja vremena i imanja

je taj što znam da mi treba. I svaki put kad prođem pored gradilišta me duša zaboli što radovi nisu već zahuktali. A prolazim pored tog gradilišta često. S obje strane. I baš bi mi tunel Ploče Trpanj, ruku na srce, osobno bio najbolje rješenje. Baš na